Marketing
Magician's Apprentice (6)
Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ...
Čarobnjakov šegrt (6)
(prethodni nastavak)
...
Ako vam ide isuviše lako, pogledajte bolje, možda vam ide nizbrdo ...
(autor nepoznat)
...
Rachelle je, pogleda uprta u obzor, sjedila na stijeni koja se nadvijala nad morem.
Morska je površina bila mirna i glatka, nebo savršeno plavo, bistro i visoko, linija obzora oštro se ocrtavala. Bio je to prizor neusporedive ljepote i Rachelle je osjećala kako je ta ljepota dodiruje do dna duše. Vrijeme je proticalo. Crveni je suton obojio mirnu pučinu, spustila se tama, potom je vjetar rastjerao noćne oblake, mjesec je posrebrio valove, već u sljedećem trenutku rumena zora izvirivala je na liniji obzora najavljujući izranjanje sunca, pljusnula je kiša pa zasjalo sunce, luk duge je poput mosta spojio plavetnilo neba i mora ...
Rachelle je sjedila na stijeni, dlanovi i prsti još su joj se žarili od Čarobnjakova dodira. Osjećala je kako vrijeme juri, kako se sve iz trenutka mijenja. Prekrasni su prizori gasnuli suviše brzo, nove su se slike pretapale sa starima, stare su blijedile i gubile se ...
Sedam godina šegrtovanja!
Čemu li će me sve Čarobnjak poučiti? Kakve li će mi sve zadivljujuće prizore pokazati, kakve tajne otkriti?
Što li će čarobnjak saznati o meni, hoće li doista u meni otkriti skrivene darove?
Rachelle obuze zebnja i ona shvati: Tih će sedam godina proći u trenutku!
S Čarobnjakom je provela tek jedan dan, a već je zaboravila sve ranije dane svoga života. Činilo joj se da se rodila jučer, u trenutku kad joj je Čarobnjak rekao: Izabirem tebe!
Činilo joj se da je ovo mjesto čarobne ljepote, na koje ju je Čarobnjak doveo, na nju čekalo od postanka vremena ...
Činilo joj se da joj to mjesto na ljubav uzvraća ljubavlju i nije se mogla pomiriti s pomišlju da će jednom morati odavde otići ...
Što će biti kad sedma godina šegrtovanja istekne?
Čarobnjak će izabrati novog šegrta, ona će se vratiti svojoj svakodnevnici, ostat će joj samo uspomene, samo sjećanja ...
Rachelle je dobro znala kako su sjećanja nepouzdana, kako lako blijede, a ona je željela sačuvati svaki trenutak, otrgnuti ga zaboravu. Mogla je podnijeti spoznaju da će je jednoga dana ovo prekrasno mjesto zaboraviti, da će je zaboraviti i Čarobnjak, no pomisao da bi ona mogla zaboraviti, zaboraviti i ovo mjesto i Čarobnjaka, bila joj je nepodnošljiva ...
Srce joj zatreperi, Rachelle posegnu u unutrašnji džep svoga ogrtača i drhtavom rukom izvuče mali svitak papira i olovku. Ni papir ni olovku Rachelle nije skrila hotimice. Ona je uvijek sa sobom nosila koji listić papira kako bi mogla nacrtati i opisati neki prizor koji bi je se dojmio. Kada je knjigu u koju je ulagala listiće s crtežima i zapisima ostavila u Čarobnjakovoj palači, sasvim je zaboravila na taj mali svitak u svome džepu i tek sad se, tko zna zašto, sjetila da papirić i olovka zaboravljeni leže na dnu njezina džepa.
Od danas, pa do kraja šegrtovanja, ne smiješ ništa zapisivati ... rekao je Čarobnjak.
Rachelle već pruži ruku namjeravajući i svitak papira i olovčicu baciti u valove. No, ruka joj zadrhta, prsti joj se zgrčiše. Rachelle duboko uzdahnu, razvi svitak na svojim savijenim koljenima, zažmiri na trenutak, a zatim joj olovka zaigra u prstima.
Linije potekoše po papiru, crtež se poče uobličavati:
Dvije ruke, priljubljenih dlanova i isprepletenih prstiju, krijesta visokog vala iskri u tisućama kapljica, krila tamnokrile ptice dodiruju morsku površinu, srebrni mjesečev trag ocrtava se na vodenom zrcalu, jagodica prsta osluškuje otkucaje bila na zapešću ...
...
(nastavak slijedi)
Dodatak, za one koji ne prate priču
Hella Reyman (osječka slikarica iz prve polovice 20. stoljeća): Portret
(olovka i akvarel)
Post je objavljen 17.01.2010. u 00:01 sati.